Već osmu godinu za redom u prostorima Studijskog centra za socijalni rad Pravnog fakulteta u Zagrebu održala se Ljetna škola Socijalni rad i razvoj zajednice, koju provodi CCI u suradnji sa Studijskim centrom. Tema ovogodišnje škole bila je „Umjetnost u socijalnom radu i razvoju zajednice“. Školu je pohađalo 13 sudionika ,većinom socijalnih radnika koji su došli iz različitih dijelova Hrvatske. Petodnevna Ljetna škola je sa vrlo zanimljivim i „stvarnim“ predavačima pružila priliku polaznicima na vrlo kreativan način pokazati i predstaviti kako se umjetnost može koristiti u socijalnom radu i razvoju zajednice općenito.
Škola je započela sa izlaganjem voditelja, Profesora Nina Žganeca te Mirelom Despotović koji su ujedno i osnivači Škole. Prvi dan polaznici su imali prilike slušati i predavanje profesora Danka Friščića sa Akademije likovnih umjetnika koji je na veoma opušten, kreativan način koji je i svojstven pozivu slikara, dočarao kako kroz umjetničko izražavanje možemo mijenjati svijet ljudi, pružiti im utjehu u teškim trenucima …kako umjetnost služi kao neverbalna psihoterapija.
Sljedeći dan imali smo priliku upoznati zaista posebnu ženu , duhovnjakinju, učiteljicu života, socijalnu radnicu Kseniju Napan koja dugi niz godina djeluje i živi u Novom Zelandu. Ksenija nas je upoznala sa konceptom IKIGAI-(japanska riječ za opisivanje užitka i smisla života). Svi polaznici ujedno su imali priliku izraditi svoj vlastiti IKIGAI. Ksenija je već drugi dan doprinijela stvaranju zajedništva u grupi i spontanom otvaranju svakog člana grupe sa svojim iskustvenom doživljajima. Hodali smo bosi po lišću, približili se prirodi, suncu i drveću a sve u cilju ostvarivanja kontakta sa svojim unutarnjim „ja“.
Narednih dana vježbali smo afro-brazilsku umjetničku formu Capoeira koju je s nama plesala i pjevala Tena Kostanjšek, direktorica udruge Amazonas iz Zagreba (uz pjesmu, ples i igru svi smo se oslobodili srama i nelagode ). Sa osnovama orijentalnih plesova upoznali su nas korisnici Udruge Invalida rada i njihova voditeljica i trenerica Anita Kaiser. Naučili smo od njih da ne treba odustajati jer ukoliko se sva vrata oko nas zatvore, uvijek ima onih koja će se otvoriti.
Izazov polaznicima bila je dramska radionica koju je vodila Romana Brajša. Polaznicima škole prikazana je predstava Medo Bedo nakon koje su i sami polaznici imali priliku okušati se u glumačkim vodama koristeći metode neverbalne komunikacije, pantomime i obrnute psihologije.
Kroz glazbenu umjetnost vodila nas je profesorica violine Renata Novoselec koja nam je na čudesan način putem metode Violinmusic4all pokazala kako je ljudski um i tijelo čudesno te kako razbijanjem vlastitih granica nemogućega može postići da gluhe osobe nauče svirati violinu u veoma kratkom periodu vježbanja.
Zadnji dan Škole imali smo izuzetnu sreću okušati se u slikanju emocijama kako ih doživljavamo te izrađivanju skulptura od gline i otisak šake od gipsa. Naučili smo koliko umjetnost može biti terapeutska i na nama samima.
Evaluacije Škole pokazala je koliko je snažan trag ostavila na polaznike: „ovo mi je prva edukacija i oduševljenja sam… dopalo mi se što smo mi sudjelovali u svim aktivnostima…poticanje kreativnosti…ovo mi je bio wellness, nove ideje…super mi je na ovoj edukaciji jer smo dobili potvrdu da je to to-umjetnost i socijalni rad!…“
