Sukladno aktualnim problemima i nedostacima u lokalnoj zajednici dolazi do njene otpornosti. Iz otpornosti proizlazi povezanosti njenih stanovnika, njihove međusobne lojalnosti i zajedničke suradnje, a u koje djelovanje su uključeni, osim stanovnika pojedine zajednice i javne institucije, poduzetnici, udruge i drugi. U tom slučaju zajednica kao takva prati trend i prepoznaje potrebe svojih građana za njen boljitak, a što u konačnici dovodi do bržeg razvoja i ostvarivanja ciljeva.
Pritom kriteriji za otpornost uključuju međusobno djelovanje građana aktivno uključenih u proces razvijanja zajednice u kojoj žive, i to bez obzira na dob, spol ili uvjerenja kojima pripadaju; sustav povjerenja, podrške i komunikacije koje zahtijeva postupanje na visokoj razini; dodatne edukacije usmjerene na učenje i usavršavanje u području razvoja zajednice u kojoj žive i djeluju. Da bi zajednica mogla razvijati otpornost, važno je i redovito prepoznavati potrebe stanovnika kroz kratke ankete, fokus grupe, razgovore s lokalnim dionicima i analizu dostupnih podataka. Ovakvo prikupljanje informacija pomaže da zagovaranje i planiranje budu temeljeni na stvarnim potrebama, a ne na procjenama. Shodno navedenom, otpornost zajednice je okarakterizirana sposobnošću suočavanja s izazovima i krizama uz minimalne negativne posljedice u odnosu na život stanovnika. Pritom ključni kriteriji za otpornost zajednice uključuju:
- aktivno uključivanje i suradnja građana, ustanova i organizacija,
- ostvarena dobra komunikacija, transparentnost i povjerenje između dionika,
- pristup informacijama i otvorenost za inovacije koja uključuje i digitalnu pismenost,
- dobro razvijena mreža podrške, a koja se odnosi na udruge, volontere i lokalnu vlast te
- sposobnost zajednice da uči iz prethodnih iskustava, adaptira se i u skladu s trenutnim situacijama planira unaprijed.
Razvijena zajednica predstavlja zajedničko djelovanje njenih stanovnika gdje se svako ukazivanje na nepravilnosti, prijedloge za ispravljanje na bolje, preporuke ili pozitivno osobno izrečeni stavovi i mišljenja uzimaju u obzir te se isto razmatra u smislu djelovanja i ostvarivanja pozitivnih rezultata. Navedenim se postiže bolje saznanje o stvarnom stanju života u pojedinoj zajednici i poticanje na njeno zajedničko djelovanje. U zajednici koja radi na svom razvoju, dionici poput udruga, ustanova i poduzetnika bi trebali međusobno surađivati i otvoreno se zalagati za njen daljnji razvoj. U tom pogledu razvijena zajednica sadrži:
- aktivno sudjelovanje građana u rješavanju problema,
- aktivno zagovaranje i djelovanje prema poboljšanju kvalitete života svih članova zajednice,
- međusobnu suradnju građana, ustanova, lokalnih vlasti i pojedinačnih privatnih inicijativa,
- upotrebu novih tehnologija u svakodnevnom životu i radu svih relevantnih dionika za poboljšanje funkcioniranja zajednice i lakši pristup uslugama svih članova zajednice.
Suprotno od razvijene, postoje i manje razvijene sredine u kojima nedostaje ova povezanost o kojoj govorimo. I u takvim sredinama možemo pokrenuti razvoj zajednice – aktivnim djelovanjem pojedinaca koji nastoje stvoriti krug u kojem će predstavljati, iznositi prijedloge i preporuke te pozivati na aktivno djelovanje ostalih stanovnika i dionika u zajednici, a koje će u konačnosti doprinijeti do bolje i veće razvijenosti. Ono što je karakteristično za manje razvijene zajednice je da one često imaju manji broj građana zainteresiranih za djelovanje, imaju slabiju izgrađenu infrastrukturu, ograničen pristup tehnologiji te slabiju komunikaciju između sudionika.
Sukladno svemu navedenom, dionici iz zajednice koji utječu na njenu razvijenost te djeluju zagovaranjem za zajednicu su stanovnici zajednice koji prepoznaju aktualnu problematiku i potrebe u njihovoj zajednici te kao takvi zajednički dijele viziju razvoja: lokalna vlast o čijoj financijskoj i logističkoj potpori ovisi sama zajednica, civilno društvo koje aktivno djeluje u pogledu prepoznavanja problematike i koji djeluje kao posrednik između lokalne vlasti i građana s ciljem rješavanja prepoznate problematike, stanovnici pojedinci koji ukazuju na potrebu rješavanja pojedine problematike, mediji, poduzetnici i ustanove, te ostali stručnjaci u različitim područjima poslovanja.
Stanovnici zajednice u njenom razvoju imaju obvezu kontaktirati ostale stanovnike, organizirati javna mirna okupljanja ili informiranje putem društvenih mreža s ciljem iznošenja aktualnih problema i postupkom njihova rješavanja; kontaktiranje lokalnih vlasti, poduzetnika, turističkih zajednica i svih ostalih mogućih dionika koji na, bilo financijski ili logistički način, mogu pridonijeti njegovom uspjehu. U razvijenim zajednicama dionici djeluju proaktivno – građani se uključuju u procese odlučivanja, civilno društvo i lokalna vlast surađuju, a komunikacija je otvorena i redovita. U manje razvijenim ili depriviranim zajednicama češće je prisutno nepovjerenje, slabija komunikacija i manja uključenost građana, što usporava njen razvoj.
Koraci civilnog društva za doprinos razvoju zajednice
Kako bi organizacije civilnoga društva doprinijele razvoju zajednice, potrebno je:
- prepoznati problematiku u zajednici,
- organizirati događaje, manifestacije, sajmove i susrete kojima bi povezale stanovnike i poboljšale njihove međusobne odnose,
- raspravljati s građanima o nedostacima u zajednici te zatražiti prijedloge za njihovo rješavanje,
- u svom djelovanju koristiti alate za širenje informacija i poticanje na angažman od strane stanovnika (društvene mreže, razni digitalni alati i online platforme),
- prikupljati informacije o potrebama zajednice, vršiti analizu i definirati ciljeve za njihovo rješavanje,
- volontirati i zagovarati za boljitak, istovremeno surađujući s lokalnom vlasti i ostalim dionicima te
- usvajati digitalne vještine koje će doprinijeti prepoznatljivosti organizacije u zajednici.
Zagovaranje za zajednicu općenito predstavlja javno iznošenje aktualnih problema, prepreka u razvoju, iznošenje preporuka za njen razvoj, uključivanje svih sudionika u rješavanje problema, aktivno djelovanje i spremnost na volontiranje, prema boljem životu u zajednici u kojoj se zagovaranje odvija. Prema Zakonu o udrugama, udruge imaju pravo i odgovornost djelovati u javnom interesu te zagovarati potrebe svoje zajednice. Zakon o savjetovanju sa zainteresiranom javnošću omogućuje im da sudjeluju u kreiranju lokalnih odluka kroz davanje primjedbi, prijedloga i komentara, što ih čini važnim partnerima u razvoju zajednice.
Zagovaranje za zajednicu uključuje:
- istaknutost u medijima o postojanju problematike u određenoj zajednici, organiziranje javnih događanja i prosvjeda, objavljivanje priopćenja,
- izravno djelovanje u kontaktu s lokalnim vlastima, te neizravno putem društvenih mreža, medija i planiranih kampanja,
- zagovaranje među stanovnicima u smislu dijeljenja ideja, poticanja volonterstva i zajedničkog rada na projektima,
- korištenje digitalnih alata za bolju i bržu komunikaciju, širenje planiranih aktivnosti i povećanje podrške,
- sveukupan aktivan rad na ispunjenju prethodno zadanih ciljeva.
Zaključno, osnovane udruge koje djeluju na razvoju zajednice imaju za zadatak prepoznati potrebe, probleme, nedostatke i nepravilnosti, upoznati širu javnost s istim, te djelovati s ciljem njihova rješavanja, uključujući dionike: lokalne vlasti, poduzetnike, ustanove, a ponajviše građane.
