Ključne razlike, rizici i izazovi
Volontiranje zaposlenika u profitnom sektoru u Hrvatskoj iz godine u godinu postaje raširenije, kako po broju poslodavaca, tako po broju zaposlenika koji volontira u zajednici. Volontiranje se u poslovnom svijetu tretira kao dio suvremenog poslovanja i upravljanja ljudskim potencijalima. Sve više tvrtki i kod nas prepoznaje svoj interes ali i vrijednost volontiranja zaposlenika, ne samo u kontekstu doprinosa zajednici, već i kao alat za izgradnju pozitivnog imidža tvrtke, pa onda razvoj zaposlenika i organizacijske kulture.
Ovaj članak bavi se usporedbom volontiranja zaposlenika pa ćemo se dotaknuti prednosti, kritičnih izazova i razlika volontiranja u radno vrijeme u profitnoj organizaciji od volontiranja zaposlenika izvan radnog vremena u neprofitnoj organizaciji.
Osnovna definicija
Internim volontiranjem nazvat ćemo volontiranje radnika unutar organizacije u kojoj su zaposleni, ali izvan njihovih redovnih radnih zadataka. Pritom volonterski poslovi moraju biti jasno odvojeni od posla za koji radnik prima plaću te se temelje na dobrovoljnom angažmanu. Više nego u drugim situacijama, važno je poštivanje Načela dobrovoljnosti i slobode izbora u skladu s Etičkim kodeksom volntiranja – https://www.zakon.hr/c/podzakonski-propis/15011/nn-55-08-od-16.05.2008.-eticki-kodeks-volontera#google_vignette
Korporativno volontiranje, s druge strane, podrazumijeva uključivanje zaposlenika tvrtki i korporacija u aktivnosti izvan njihovog poslovnog okruženja, najčešće kroz suradnju s neprofitnim organizacijama, ustanovama ili lokalnom zajednicom, pri čemu zaposlenici tvrtke volontiraju kao pojedinci ili u organiziranim timovima. Takve suradnje najčešće dogovaraju odjeli za ljudske resurse.
Pravne razlike
Osnovna razlika između ova dva modela proizlazi iz pravnog okvira i potrebe za jasnim razgraničenjem rada i volontiranja. Kod internog volontiranja taj je izazov posebno izražen jer postoji mogućnost preklapanja s redovnim radnim zadacima i sumnja na stvarnu dobrovoljnost. Ukoliko radnik obavlja aktivnosti koje su slične ili identične onima iz ugovora o radu, postoji rizik da se takav angažman protumači kao neprijavljeni rad. Zbog toga interno volontiranje zahtijeva jasno definirane uvjete (dobro je urediti pravilnikom o volontiranju). Volonterske aktivnosti moraju biti u potpunosti različite od radnih zadataka, formalno organizirane, i da se odvijaju izvan radnog vremena i odraz su slobodne volje radnika.
Kod korporativnog volontiranja zaposlenik uz podršku poslodavca volontira za drugu, neprofitnu organizaciju, ili lokalnu zajednicu te je njegova uloga radnika od uloge volontera jasno razdvojena. Pritom se volontiranje odvija u radno vrijeme zaposlenika.
Organizacija i provedba
Organizacija internog volontiranja zahtijeva strukturiran pristup i jasna pravila. Potrebno je prije svega osigurati dobrovoljnost i isključivu odluku radnika bez ikakvog pritiska, pozivanja ili nagovaranja poslodavca. Volonterski posao i aktivnosti trebaju biti unaprijed definirane, vremenski definirane i transparentne. Iako će to u praksi možda iziskivati više administracije ili zahtjevniju ulogu koordinatora – važno je upravo zbog osiguranja dobrovoljnosti i transparentnosti.
Korporativno volontiranje, iako također zahtijeva određenu razinu planiranja, obično je fleksibilnije i jednostavnije za provedbu. Tvrtke često razvijaju partnerstva s udrugama ili organiziraju zajedničke volonterske akcije u kojima zaposlenici sudjeluju kao dio tima. Takve aktivnosti lakše se uklapaju u organizacijsku strukturu i često su bolje prihvaćene među zaposlenicima.
Razina rizika
Interno volontiranje nosi veću razinu rizika zbog potencijalno nejasnog razgraničenja između rada i volontiranja. Ako se ne provodi pažljivo i u skladu s propisima, može dovesti do pravnih problema i negativnih posljedica za radnika i organizaciju. Prisutnost sumnje u dobrovoljnost je neizbježna pratilja, osobito ako aktivnosti podsjećaju na redovne radne zadatke ili ako zaposlenici osjećaju neizravni pritisak na sudjelovanje.
Korporativno volontiranje smatra se sigurnijim modelom volontiranja zaposlenika jer se odvija izvan okvira organizacije u kojoj je radnik zaposlen. Time se smanjuje mogućnost pogrešne interpretacije i osigurava veća transparentnost cijelog procesa. Korporativno volontiranje zaposlenici rado prihvaćaju i često doživljavaju kao svoj doprinos zajednici i osobnom razvoju. Sudjelovanje u aktivnostima izvan posla omogućuje im nova poznanstva, izlazak izvan radnog okruženja i osjećaj svrhe što pozitivno utječe na njihovu motivaciju i zadovoljstvo zadatkom.
Prednosti za organizaciju
Zbog svih rizika internog volontiranja u neprofitnom sektoru, možemo istaknuti da korporativno volontiranje donosi šire i dugoročnije prednosti radniku i organizaciji. Ono pridonosi jačanju slike tvrtke u društvu, razvoju društveno odgovornog poslovanja i izgradnji kvalitetnih odnosa s lokalnom zajednicom. (Treba naravno paziti da tvrtka na račun volotniranja radnika u zajednici ne pokušava maskirati podizanje „posrnule“ slike u zajednici).
Interno volontiranje može biti korisno u određenim situacijama, osobito kada organizacija želi dodatno uključiti zaposlenike u specifične projekte zbog određenih znanja ili vještina. Međutim, zbog rizika upitne dobrovoljnosti i slobode izbora, njegov je učinak na radnika i organizaciju slabiji i treba ga koristiti pažljivo i rijetko.
