Praksa isplate naknade volonterima, kada se ne radi o konkretnim troškovima vezanima uz volontiranje ili pak isplaćivanja dnevnica kada za to ne postoje uvjeti, protivna je suštini volonterstva, a to je da je volontiranje rad za dobrobit ljudi i zajednice.
Potrebno je voditi računa da sve transakcije vezano za volonterstvo budu sukladne Zakonu o volonterima, a pogotovo isplate naknada, gdje se znalo dešavati da isplate naknada volonterima ne budu priznate od strane donatora ili nadležnog tijela za odobravanje troškova iz EU projekata (PT2) jer nisu u skladu sa Zakonom te stoga trošak ide na teret udruge.
Udruga ne smije isplaćivati volonterima džeparac po satu volontiranja, već samo vezano uz službeni put kada se za to putovanje volontera ispostavlja putni nalog, u skladu s Pravilnikom o porezu na dohodak za putovanja koja su udaljena više od 30 km od mjesta stanovanja. Volonterska naknada (džeparac) je u stvari dnevnica za službeno putovanje te se na ta primanja primjenjuju odredbe Zakona o porezu na dohodak.
Volonterska naknada za putovanja služi naknadi troškova nastalih tijekom putovanja i ne smije se koristiti kao prikriveni način isplate naknade volonteru. Pravilo o obveznom umanjivanju dnevnica u slučaju da je osobi pokriven obrok vrijedi i za naknadu volontera.
Članak 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o volonterstvu (NN 84/21) govori sljedeće:
„(1) Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, ne smatra:
– obavljanje usluga ili aktivnosti za koje postoji uvjet isplate ili potraživanja novčane nagrade odnosno druge imovinske koristi, a koje se obavljaju bez zasnivanja radnog odnosa,
– obavljanje poslova koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježja poslova za koje se zasniva radni odnos.“
U Načelu besplatnosti volontiranja, Članak 15. navodi se i koji troškovi i pod kojim uvjetima se volonterima mogu isplatiti:
,„ (1) Volonter ne može volontiranje uvjetovati ispunjenjem neke činidbe (davanja, činjenja, propuštanja ili trpljenja) ili stjecanjem imovine, novčane nagrade ili koristi.
(2) Novčanom nagradom ili imovinskom koristi za volontere ne smatraju se:
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene za plaćanje radne odjeće, opreme i predmeta za zaštitu potrebnih za volontiranje,
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova putovanja, smještaja i prehrane koji nastanu u vezi s volontiranjem,
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova prehrane, zbrinjavanja i obuke životinje u vlasništvu volontera koja sudjeluje u aktivnostima ili uslugama volontiranja,
– novčane naknade isplaćene u svrhu plaćanja medicinskih usluga i cjepiva primljenih u svrhu obavljanja volontiranja,
– novčane naknade isplaćene za troškove edukacije izvan školskog sustava potrebne za volontiranje,
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova koji nastanu u vezi s izvršavanjem volonterskih usluga i aktivnosti,
– novčane naknade isplaćene za premije osiguranja volontera za slučaj smrti, tjelesne ozljede ili profesionalne bolesti tijekom volontiranja, odnosno novčane naknade u svrhu osiguranja odgovornosti za štetu nastalu kod organizatora volontiranja ili treće osobe,
– dnevnica za putovanja isplaćena volonterima, uz uvjet da iznos dnevnice ne premašuje iznos dnevnice propisane za državne službenike,
– novčana sredstva isplaćena u svrhu naknade troškova pribavljanja dokumenata ili plaćanja pristojbi nužnih za omogućavanje volontiranja,
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene za druge troškove koji nastanu u vezi s obavljanjem volonterskih usluga i aktivnosti,
– isplaćeni novčani iznosi dobitnicima Državne nagrade za volontiranje i drugih nagrada za volontiranje koje ne isplaćuje organizator volontiranja,
– naknade i troškovi isplaćeni u sklopu programa Europske unije i međunarodnih programa koji se odnose na financiranje programa volontiranja.“
