Svatko od nas koji radimo u neprofitnoj organizaciji nije se jednom zapitao „što mi to treba“, „zašto sam još uvijek ovdje“, „što ako nam ne prođe projekt“, „kuda ću kad završi projekt“ a voditelji organizacija, predsjednici udruga i upravitelji zaklada pribojavaju se da će im radnici otići i prije završetka projekta jer im se pružila prilika dobiti posao u javnom ili, rjeđe, privatnom sektoru.
Ovaj tekst pišemo s nadom da postoji smisao ostanka u organizaciji i u uvjetima ograničenih resursa i neizvjesne bliske budućnosti.
U neprofitnim organizacijama okupljaju se uglavnom ljudi kojima su misija organizacije, svrha njihovog djelovanja, bavljenje društvenim ciljevima važne u njihovoj egzistenciji. Pokažemo li im stvarnim primjerima iz života naše organizacije, ispričamo li priču o uspješno provedenim promjenama u zajednici i društvu; uključimo li ih u organizaciju događaja koji obilježavaju postignuća cijelog tima i naglašavaju uspjeh organizacije doprinijeti ćemo pozitivnom stavu i motivaciji radnika unutar tima.
Ljudi koji rade u neprofitnim organizacijama također visoko vrednuju mogućnost profesionalnog i osobnog razvoja što naše organizacije kroz nacionalne i europske projekte mogu omogućiti. Prilike za profesionalni razvoj, odlasci na seminare, konferencije ili duži trening također će motivirati radnike na ostajanje u organizaciji i u uvjetima slabijih financijskih resursa.
Nekim radnicima je važno fleksibilno radno vrijeme i mogućnost samostalnog određenja balansa između posla i privatnog života što se u neprofitnim prganizacijama može organizirati. Rad od kuće, dodatni slobodni dani, mogućnosti privatnih putovanja i rada na putu, rad u popodnevnim satima ili dvokratno radno vrijeme sve su olakotne okolnosti radnicima kojima je fleksibilnost važnija od visine plaće i financijskih uvjeta rada.
Organizacijska klima i kultura u kojoj radnici imaju priliku sudjelovati u donošenju strateških odluka, pogotovo imaju li priliku sudjelovati u donošenju odluka o prikupljanju sredstava i sudjelovati u prikupljanju sredstava za povećanje stabilnosti organizacije i diverzifikaciju izvora sredstava, doprinijeti će boljem osjećaju radnika, motivaciji za sudjelovanjem i kad su „teži dani“ i u konačnici ostajanjem u organizaciji. Ukoliko poklonite povjerenje radniku da preuzme odgovornije zadatke i proširite mu odgovornost uz vašu podršku i mentorstvo, postoji mogućnost da ga zadržite i kad su financije ograničene.
Radnici trebaju biti pravedno plaćeni za svoj rad, poticani i podržavani u profesionalnom razvoju i napredovanju u ugodnoj radnoj okolini gdje se njihov rad vrednuje a sve gore navedene mjere trebale bi biti dio kontinuirane kulture organizacije a ne samo metode zadržavanja radnika na poslu kad je organizacija bez financija , stoga su otvorena komunikacija i transparentnost o stanju organizacije, izazovima s kojima se susreće i planovima za promjene nužne da bi se radnici osjećali uključenima i informiranima kako bi za sebe donijeli najbolju odluku.